Donald Trump s dvije strane je u pat-poziciji: On "previše priča"

Međutim, čini se da je u slučaju Irana ta ista vrsta prisilne diplomacije, obilježena javnim prijetnjama, uvredama i ultimatumima, naišla na zid te da možda potkopava njegove vlastite napore da okonča rat koji je potresao globalno gospodarstvo, piše u analizi Reuters.

Budući da su dvije strane u pat-poziciji, Donald Trump sve je frustriraniji zbog krize koja traje jedanaest tjedana, ali pokazuje malo sklonosti prema ublažavanju svog oštrog diplomatskog pristupa prema iranskim čelnicima.

To ne sluti na dobro za brzo postizanje dogovora pregovorima, što potiče strahove da bi se trenutačni zastoj, i njegov dosad nezapamćen šok za svjetsku opskrbu energijom, mogao beskonačno otezati uz povremene faze opasnog nadmudrivanja.

Među glavnim preprekama, kažu analitičari, jest mentalni sklop iranskih vladara, uključujući njihovu potrebu da sačuvaju obraz pred domaćom javnošću, unatoč tome što su u američko-izraelskim napadima ubijeni mnogi najviši dužnosnici i što su uvelike oslabljene vojne sposobnosti Islamske Republike.

Iako Iran zapravo drži u šaci vitalni Hormuški tjesnac, što mu daje znatan utjecaj, Trump ustraje na diplomatskoj taktici koju karakteriziraju maksimalistički zahtjevi, nepredvidivost, mješoviti signali i oštar rječnik.

Još je značajnije, ističu analitičari, Trumpovo ustrajanje na tome da iz sukoba iziđe prikazujući ga kao apsolutnu pobjedu SAD-a, čak i ako to ne odgovara stvarnosti na terenu, dok Iranci moraju prihvatiti potpuni poraz, što oni vjerojatno neće učiniti.

„To neizbježno stoji na putu postizanju razumnog dogovora jer si nijedna vlada, a ne samo iranska, ne može priuštiti da bude viđena kao netko tko je kapitulirao”, rekao je Rob Malley, bivši pregovarač za Iran u administracijama Baracka Obame i Joea Bidena.

Trenutačni zastoj s Iranom dolazi u trenutku kada se Trump suočava s domaćim pritiskom zbog visokih cijena benzina u SAD-u i vlastitog niskog rejtinga, nakon što se upustio u nepopularan rat uoči parlamentarnih izbora u studenom. Njegova Republikanska stranka bori se za zadržavanje kontrole nad Kongresom.

Glasnogovornica Bijele kuće Olivia Wales branila je Trumpov diplomatski pristup temeljen na, kako je rekla, „dokazanim rezultatima u postizanju dobrih dogovora” te je ustrajala na tome da Iranci pokazuju sve veći „očaj” za postizanjem sporazuma.

„Predsjednik Trump vrhunski je pregovarač koji uvijek određuje pravi ton”, rekla je. 

Apokaliptična prijetnja

Najjezivije riječi izrekao je prošlog mjeseca kada je u objavi na društvenim mrežama zaprijetio da će zbrisati iransku civilizaciju ako se ne postigne dogovor. Dužnosnici administracije rekli su za Wall Street Journal da je ta poruka bila improvizirana i da nije bila usklađena sa strategijom nacionalne sigurnosti.

Trump se na kraju povukao i pristao na primirje.

No, nakon svoje prijetnje na Uskrsnu nedjelju, prožete psovkama, da će uništiti iranske mostove i energetsku mrežu, ponovio je to upozorenje, uključujući i novinarima u predsjedničkom zrakoplovu Air Force One na povratku iz Kine u petak.

A prošlog tjedna Trump je novinarima rekao da će znati da je trenutačni prekid vatre propao ako vide „jedan veliki sjaj koji dolazi iz Irana”, što su neki protumačili kao prijetnju upotrebom nuklearnog oružja, iako je ranije tvrdio da to nikada ne bi učinio.

Trump je neke od svojih najtežih riječi sačuvao za iranske vođe, nazivajući ih „ludim gadovima”, „luđacima” i „nasilnicima”, a Teheran je odgovorio vlastitom opsežnom kampanjom ismijavanja putem grafičkih memova i objava na društvenim mrežama.

Više je puta tvrdio da je Iran potpuno slomljen unatoč suprotnim dokazima, govoreći da „mole” za dogovor, što su Iranci demantirali, dok je istodobno oscilirao između zahtjeva za „bezuvjetnu predaju” i poziva na dogovorno rješenje.

Iranci su, međutim, samo preživljavanje vojnih napada proglasili pobjedom, pokazujući da mogu nametnuti visoku ekonomsku cijenu.

Unutar Bijele kuće nema pokušaja da se Trumpa uvjeri da pokaže veću suzdržanost u svojim porukama o Iranu, prema riječima dva izvora upoznata s tim pitanjem koji su željeli ostati neimenovani.

Iako ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da njegov pokret MAGA uglavnom stoji uz njega, neki utjecajni pojedinci koji su ga podržavali u prošlosti javno su istupili protiv rata i kritizirali njegove ekstremnije prijetnje.

Društvene mreže nakon ponoći

Neke od Trumpovih najoštrijih izjava, često objavljene na njegovoj platformi Truth Social nakon ponoći, stigle su u ključnim trenucima, kao prošlog mjeseca kada je iznenada objavio blokadu iranskih luka, nakon čega je Iran uzvratio, ugrozivši ionako krhki prekid vatre.

U ponedjeljak je Trump odbacio najnoviji mirovni prijedlog iranskih dužnosnika kao „smeće”.

„Nedostatak strateškog strpljenja i nedosljednost predsjednikove retorike potkopavaju bilo koju poruku koju želi poslati”, rekao je Dennis Ross, bivši visoki savjetnik za Bliski istok u demokratskim i republikanskim administracijama.

Tijekom posjeta Pekingu, Trump se uglavnom suzdržavao od oštrih verbalnih napada na Iran dok je bio zaokupljen važnim odnosima s Kinom, saveznicom Irana i najvećim kupcem iranske nafte.

No, neki analitičari preporučuju da bi za Trumpa, koji često govori u javnosti i daje spontane telefonske intervjue novinarima, bilo najbolje da zauvijek ublaži svoju retoriku ako ozbiljno želi pronaći izlaz iz sukoba.

„On previše priča”, rekao je novinarima prošlog mjeseca zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Said Hatibzade tijekom posjeta Turskoj.

Trump, bivši njujorški građevinski poduzetnik koji se hvali da je vrhunski stručnjak za dogovore, dugo je ustrajao na tome da je nepredvidivost pregovaračka taktika s ciljem izbacivanja protivnika iz ravnoteže.

Takav pristup pomogao mu je da dobije ustupke u nekim slučajevima kada je želio postići carinske sporazume s trgovinskim partnerima, iako je često pristajao na manje od svojih početnih zahtjeva.

U nekim sukobima, poput brze američke vojne kampanje protiv Venezuele koja je dovela do zarobljavanja njezina vođe i prošlogodišnjih pregovora koji su osigurali prekid vatre u ratu u Pojasu Gaze, njegove taktike vršenja pritiska također su dale rezultate.

Trump želi izgledati opasno

S Irancima, Trump, koji je vodio kampanju obećavajući da će držati SAD podalje od stranih ratova, želi izgledati opasno kako bi ih zastrašio da popuste u vezi svog nuklearnog programa i drugih pitanja, kažu analitičari.

No, bivši američki dužnosnici koji su pregovarali s Iranom kažu da to vjerojatno neće uspjeti, posebno s obzirom na duboku ukorijenjenost njegova vjerskog i vojnog establišmenta te ponos na dugu povijest zemlje.

Zapravo, Trumpove prijetnje možda su osokolile nove vladare Irana, koji se smatraju tvrđima od ubijenih prethodnika i koji imaju još manje povjerenja u njega nakon američkih napada dvaput u protekloj godini dok su dvije strane još bile u pregovorima, kažu analitičari.

„Postoji ta pogrešna percepcija da će Iran kapitulirati ako na njega izvršite dovoljno pritiska, ali to jednostavno ne funkcionira tako s Iranom”, rekao je Nate Swanson, bivši dužnosnik State Departmenta koji je bio u pregovaračkom timu za Iran do srpnja.

Barbara Leaf, bivša izaslanica za Bliski istok pod Trumpovim prethodnikom Joeom Bidenom, rekla je da, osim predsjednikove retorike, njegovu kampanju protiv Irana koči „lakomislena pretpostavka da je Iran problem sličan Venezueli koji će se lako riješiti te potpuno nerazumijevanje inherentne otpornosti tog režima.”

A neki stručnjaci vjeruju da bi Trumpov pristup, za koji je rekao da je prvenstveno usmjeren na to da Iran ne dođe do nuklearnog oružja, mogao imati suprotan učinak.

Američka vojna kampanja u kombinaciji s Trumpovom prisilnom diplomacijom mogla bi učiniti Iran sklonijim, a ne manje sklonim, pojačavanju napora da u konačnici razvije nuklearnu bombu kako bi se zaštitio poput nuklearno naoružane Sjeverne Koreje, kažu analitičari.

Ulje na vatru

Iran već dugo ustraje na svom pravu na obogaćivanje uranija, ali tvrdi da je to isključivo u mirnodopske svrhe.

Ulje na vatru dolijeva i to što se čini da Trump i Iranci rade različitim tempom – impulzivni predsjednik obično želi brz dogovor kako bi mogao krenuti dalje, dok iranska izaslanstva često odugovlače pregovore.

Abdulhalek Abdulah, profesor iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, zaljevskog saveznika SAD-a, rekao je da bi predsjednik mogao ublažiti svoju retoriku, ali da je za trenutačnu pat-poziciju više kriva iranska nepovjerljivost nego Trumpove „prijetnje i bombastični komentari”.

Trita Parsi, izvršni potpredsjednik Instituta Quincy za odgovorno državništvo u Washingtonu, rekao je da čelnici u Teheranu možda tumače Trumpov nepredvidiv pristup kao znak očaja i vjeruju da ga mogu nadmudriti čekanjem. „Na neki način, Trump im ide izravno na ruku”, rekao je.